Povijest geodezije u Hrvatskoj

Geodetska mjerenja su se izvodila još u drevnom Egiptu, kada je rijeka Nil poplavila i isprala granice poljoprivrednih gospodarstava, onda su se trebale opet utvrditi svake godine, korištenjem konopaca i jednostavne geometrije.

Rimski akvadukti i ceste, od kojih mnogi postoje još i danas, svjedoče o zapanjujućim postignućima starih Rimljana na području geodetskog mjerenja. Premda je oprema tih ranih geodeta bila prilično skromna, služeći se njome ostvarili su dojmljive rezultate. Negdje oko 200. godine pr. n. e. grčki astronom, matematičar i geograf Eratosten izračunao je opseg Zemlje.

Zatim je otprilike 62. godine n. e. Heron iz Aleksandrije u svojoj knjizi O dioptri prikazao kako se u geodeziji može primijeniti geometrija, znanost čije ime doslovno znači “mjerenje zemlje”. Potom je negdje između 140. i 160. n. e. Klaudije Ptolomej, koristeći se Hiparhovom metodom, načinio kartu na kojoj je označio oko 8 000, u to vrijeme poznatih, mjesta kojima je bila određena geografska širina i dužina.

U 18. stoljeću obitelj Cassini, čije su se četiri generacije bavile topografskim mjerenjima, dovršila je prvo znanstveno geodetsko mjerenje Francuske i izradila La Carte de Cassini, prvu topografsku kartu Francuske. U knjizi The Shape of the World objašnjava se da je Francuska utrla put znanstvenoj kartografiji, nakon nje je slijedila Britanija, a odmah potom Austrija i Njemačka. U ostalim europskim zemljama, državna geodetska mjerenja počela su se provoditi u ranim desetljećima devetnaestog stoljeća. Što se tiče zemalja izvan Europe, u Indiji je 1817. radi izrade karte te zemlje pokrenut projekt -Velika trigonometrijska izmjera Indije. Voditelj tog projekta bio je George Everest, čovjek po kojem je najviša planina na svijetu dobila ime.

Uvjeti u kojima su radili ti rani geodeti ponekad su bili veoma teški. U djelu Historical Records of the Survey of India, kojim je obuhvaćeno vremensko razdoblje do 1861, otkriva se da su članovi geodetskog tima često obolijevali od groznice i da se tek svaki sedamdeseti vratio u Englesku. Drugi su često bili izloženi napadima divljih životinja ili su trpjeli zbog krajnje oskudne ishrane. Pa ipak, zbog rada na otvorenom i određene mjere neovisnosti koju je nudio, taj je posao privlačio ljude.

U tom se poslu naročito istaknula jedna skupina Indijaca po imenu Panditi, koja je u veoma neobičnim uvjetima obavila mjerenja u Nepalu i Tibetu. Naime, razni dekreti i ugovori priječili su strancima ulazak u te dvije zemlje, pa su se geodeti odlučili prerušiti u budističke lame, to jest svećenike, kako bi ušli u njih. Pripremajući se za taj tajni zadatak, svaki od njih uvježbao je da u točno 2 000 koraka prijeđe razdaljinu od jedne milje. Za brojanje koraka i izračunavanje udaljenosti služili su se brojanicom na kojoj je bilo nanizano stotinu zrna.

Među mnogima koji su se u izvjesnoj mjeri bavili geodetskim mjerenjima bili su i bivši američki predsjednici Washington, Jefferson i Lincoln. Neki čak kažu da Lincoln svoj politički uspjeh može jednim dijelom zahvaliti upravo tom poslu putem kojeg je došao u doticaj s mnogim sunarodnjacima.

Treba napomenuti i vrlo točnu izmjeru Keopsove piramide, koja je napravljena oko 2700 pr. Kr. Osnovica Keopsove piramide ima najveću grešku od 0,0058 m² 230,4 m x 230,4 m ili samo 4 kutne minute. Zna se da su koristili opseg kruga, iako nisu znali za broj π, ali su koristili približnu vrijednost 22/7.

Značajne povijesne činjenice vezane za geodetska mjerenja su:

• staroegipatski katastar zemljišta (oko 3000 pr.Kr.)
• nedavna istraživanja na Stonehengeu (oko 2500 pr.Kr.), pokazuju da se u gradnji koristilo kolčanje i geometrija s konopcima
• u Mezopotamiji su se koristili (oko 1000 pr.Kr.) prvi geodetski instrumenti
• u drevnom Rimu je postojao posao geodete
• arapski geodeti su koristili razne geodetske instrumente. Za niveliranje su koristili drvenu ploču s viskom, jednakostraničan trokut s viskom i cijevni nivelir. Za točno podešavanje su koristili okretni alhidad. Astro lab su koristili za mjerenje kuteva, triangulaciju za mjerenje širina rijeka i slično
• u Engleskoj je Vilim I. Osvajač stvorio Domesday Book, u kojoj se može pronaći katastar zemljišta sa svim potrebnim podacima
• zapadnoeuropski katastar je napravljen 1808. (Napoleon Bonaparte)

Prva izmjera u sklopu Austro-Ugarske, kojoj su pripadala i područja današnje Republike Hrvatske, izvršena je u vrijeme cara Josipa II u razdoblju od 1785.-1790. godine. Izmjera za katastarske svrhe pokazala je mnoge nedostatke te se pristupilo novoj izmjeri 1817. godine. Temelj izmjere bila je trigonometrijska mreža 1., 2., 3. i 4. reda oslonjena na četiri mjerne baze, koje su se nalazile izvan našeg područja. U našim krajevima trajala je u razdoblju od 1818. do 1939. godine, a uključivala je izmjeru zemljišta, ustanovljenje kultura, klasiranje zemljišta i sastavljanje katastarskih operata. Dalmacija i Istra stoga danas imaju planove iz doba Austrije jer su u to vrijeme pale pod njezinu upravu.